Taurin wrote:Svi imaju problema, neki ih imaju više, neki manje, svaki se čovjek barem jednom u životu nekom jada i kaže da si želi okončati život il neko sranje, to je jednostavno glupost, neznaš što imaš dok to ne izgubiš...
a ovo za Lenu...il kak se već zove...ako ste prave prijateljice, sjest ćete i riješit ćete to, ja sam se mnogo puta sa svojim najboljim prijateljicama posvađala, neke i jesam izgubila, i sad sam zahvalna na tome zato jer sam skužila da to očito tako treba biti, znači vi ćete se pomirit ako ste najfrendice, a i ako niste onda...ima puno ljudi na ovom svijetu, naći ćeš novu prijateljice
Isto,ja sam jednu izgubila al sad vidim da je i bolje da jesam. =/
katturai wrote:"I live in a nightmare and i can't wake up from it"?
Nikolina,daj se saberi ಠ_ಠ
Da,to i ja kažem.Nije toliko loše.

Nessie wrote:Zoey wrote:Nikolina wrote:Wow..Ana!Čestitam!8D Sve kod vas...Lijepo krasno...A ja suze lijem...Pitam se nekad:"Zašto i meni ne može biti tako lijepo kao njima?"...Ok..Iznenadila me Lena,i nećete vjerovat...Još smo se gore posvađale!Sada 100 posto sam ju izgubila..Gotovo je...I proklete blizanke.Nek netko dođe na chat da kažem malo više o njima.Vi netrebate meni vjerovat...Da sve ovo što ja govorim da je istina,ali je...Ja znam da skoro svi vi ne vjerujete mi..I mislite da sam lažljivica,ali ne,ja ne lažem..Al,nek svako misli ono što misli.I ponovno,Ana.Puno čestitaka!<3<3 Počinjem biti ljubomorna na sve vas...Svi su sretni!Ja svaki dan,plačem.Nema dana a da ne plačem..Suzne su mi oči...Opet..
Za ništa nisi kriva ti (osim ako nisi kojim slučajem potaknula svađu) osim zbog toga što si ljubomorna na nas.
Ja ti vjerujem.Ali zašto si ljubomorna na nas?Ma mogla bi još nešto reć...da mi padne napamet,sad ide onaj pedagoški dio koji nessie treba izreć. xP
Hahahaha, nemaš frke, sad ću ja.
Ovako ti Ninočka moja stvari stoje, ti misliš da si jedina na svijetu kojoj se tak neš događa. Da ti ja ispričam jednu pričicu o sebi.
Od 4. razreda družila sam se s jednim blizankama koje su išle samnom u školu. U 5. razredu, premjestile su se u moj razred jer su ih kao u njihovom razredu vrijeđali. U početku je sve bilo divno i krasno i pomislila sam kako nema boljeg od druženja s njima. Dok nisu počela podbadanja vezana uz moje ocjene koje su uvijek bile odlične, najbolje u razredu uz još jednu curu (koja će se uključit u ovu priču malo kasnije), a njihove su bile tak, vrlo dobre, ali lošije od mojih. Mene je to užasno pogađalo, ali nisam ništa rekla već sam se trudila pomagat ima gdje mogu pa da i one imaju tako dobre ocjene. Nda, obilo mi se u glavu jer su mi onda počele predbacivat svaki put ak im nisam riješila pol testa. -.-'' Tu negdje (to je bio 7./8. razred, nisam više točno sigurna) uključila se i ona cura sa samim peticama koju sam prije spomenula i počela se intenzivno družit s nama. Cura me inače užasno živcirala i nije mi odgovaralo što ju moram trpit svaki dan. Još gore, ona je još više poticala ta podbadanja jer nije mogla podnijet da netko ima 5.0 kao i ona.
Ja sam sve to trpila od 5. do polovice 8. razreda, tu i tamo je bilo plakanja, ali sam uglavnom bila bijesna na njih jer mi to rade, i na sebe jer sam prevelika kukavica da se izvučem iz toga. Užasno me boljela svaka njihova loša riječ i phisički sam bila uništena, nisam imala volju za ništa, svaki osmijeh usmjeren prema njima bio je čista laž.
Na polovici 8. razreda, puko mi je film, odjebala sam ih, rekla sam im sve što sam čuvala u sebi cijelo to vrijeme i pronašla novo društvo u obliku dve bivše najfrendice koje poznajem još od vrtića i s kojima bih si i danas bila najnajnaj ali idemo u različite gimnazije pa se ne vidimo jako često (ali ih svejedno jako volim) i današnje najfrendice s kojom prije toga nisam imala puno kontakata, makar je išla samnom u razred.
Pazi sad vremenski raspon - 5. do 8 razred - tri i pol godine psihičkog maltretiranja zbog njih. I vidi me, preživjela sam, nisam se ubila, i dapače, danas sam sasvim druga osoba, više ne šutim kada me nešto smeta (zato ću ti uvijek reć ak mislim da pretjeruješ u tih svojim emo pričama, nemoj to uzet za zlo, samo sam iskrena), puno sam veselija, otvorenija i imam najfrendicu koja mi je ko sestra a s kojom si nikad ne bih bila ovako dobra da se nisam odvojila od društva koje mi nije pasalo. Da se mi nismo tako družile, ona ne bi išla samnom na otvoreni dan Pete, ne bi se odlučila za Petu umjesto Druge i ne bismo obje crkvale svako jutro u 7 sati u tramvaju jer pričamo takve gluposti koje samo mi možemo izmisliti.
Poanta sveeeeeeeega ovog jest, prijatelji si međusobno trebaju donositi sreću, ne bol. Ako ti zbog nje toliko plačeš, ako si u tolikom bedu, to nije zdravo prijateljstvo. Oke je ako se jednom žešće posvađaš s njom, pogotovo u toj dobi, ali ako to traje tako dugo i ako je više puta, prekini to.Znam iz iskustva da se s pravim najboljim frendicama jaaaako teško ozbiljno posvađat.
Haha,bila sam na mobu i kad sam vidla tolki tekst otišla sam na komp odmah.Znala sam da ćeš izreć taj svoj pedagoški tekst. xD
Ae idem čitat...
Mda i ja sam imala jednu frendicu,družila sam se samo s njom.I onda smo jednog dana bile na ročkasu od nekog frenda i ja sam bila s neke druge dvije cure,a ona se najljutila i otišla s rođendana,jer se nije htjela družit s nikim drugim osim samnom.
Onda su počela zabranjivanja da se s ikim družim.Nisam ja to dugo trpila,otpilila sam ju.
Sada sam (ko i nessie) skroz drugačija i družim se sa svima,a ona?Našla si je jednu curu i sad su njih dvije cijeli dan same.Ne žele se družit s nikim...
(toe bilo negdje u 4. razzu al svejedno,bila sam puno povučenija kad sam bila s njom)
(ii nisam bila s njom frendica od prvog neg negdje od drugog ili trećeg razza al svejedno
